Thursday, August 9, 2012

TURSKA 28. JUL - 8. AVGUST 2012

Put do mora

Odabrati Tursku za letovanje nije bilo teško. Prijatan narod, divno more i što je našem narodu najvažnije, povoljne cene su samo neki od razloga za to. Za samo 235 evra pronašli smo ponudu za letovanje u  Kušadasiju. Hotel sa tri zvezdice, doručak i večera, 50m od najlepše plaže Kušadasija...

Izbor je zaista bio lak.

Okupili smo se oko pola sedam ujutro kod železničke stanice Prokop u blizini Partizanovog stadiona. Tu su bila parkirana četiri velika autobusa na sprat. Pronašli smo naš i ukrcali naše polagane kofere. Kakve grdosije od kofera su ljudi nosili, naši su izgledali smešno malo.

Nakon pozdravljanja sa okupljenom rodbinom, krenusmo polako na daleki put. Ćak na drugi kontinent, u daleku Aziju. Velikih 1500 km bilo je ispred nas.


Krenuli smo našim auto-putem kojim je sigurno bar jednom svako prošao, veliki E-75. Kod Velike Plane se dogodila neka nesreća, pa smo morali da izađemo sa auto-puta i prođemo kroz grad. Nije ta Velika Plana baš nešto velika. Prvu pauzu smo napravili tek nakon pet sati vožnje u nekom motelu nadomak granice. Tamo je bilo već nekoliko autobusa i dosta Turaka, pa je samim tim red za toalet bio velik. Upotreba istoga se naplaćuje 30 dinara pa se jednostavnom matematikom i može izračunati da motel od tog WC-a ima astronomske prihode.


Na našoj granici nas ništa nisu ni pitali. Ušla je samo jedna plavuša-policajac i ljubazno pokupila sve pasoše. Na Bugarskoj granici, međutim, protokol je drugačiji. Po evropskim standardima smo svi do jednoga izašli napolje i jedan po jedan išli da bi nam vredni čika šalter-policajac lupio pečat i uputio strog pogled, kao da švercujem cigare. Sva sreća, kofere nam nisu otvarali.

Pređosmo granicu. Mnoštvo sms poruka dobrodošlice u bugarski telekom utišavale su rad jakog motora autobusa. Tada je svaki zvuk nadjačao glas vodiča koji je na mikrofonu počeo da nam se obraća. Pričao je o tome kako Bugarska ima puno cigana, kako su im putevi loši, gradovi prljavi a ekonomija nikakva. Pomenuo je i neke evropske investitore, ali sve sa tim prkosnim glasom ljubomore.

Što se tiče puteva, bio je u pravu. Nažalost. Nije se moglo spavati od mnoštva rupa i neravnina na putu (nekoga to uspavljuje, ali mene ne). Jedan duhoviti dečko ispred nas - Bogdan je prokomentarisao da se vozimo na kengurima, uz opšte oduševljenje čitavog autobusa.

Stali smo uskoro u neki motel u kojem govore sve jezike i primaju sve valute. Tamo se moglo i ručati. Većina je jela svinjske ražnjiće, valjda od žalosti štp deset dana neće okusiti tu domaću životinju, jer je Muslimani ne jedu. Mi smo popili kafu i kokakolu, a ceh platili u dinarima. Svetska valuta - nema šta!

BUGARSKA JE DOSADNA! Kada je gledate kroz prozor autobusa. Iskoristili smo to veoma podlo i zaspali do granice sa Otomanskom Imperijom. Prvo smo prošli bugarsku granicu po istom protokolu kao pri ulasku, ali sa jednom velikom preprekom. KOMARCI. Čim zatvorim oči napadaju me sa svih strana i grizu me sa svojim zubima. U nameri da me upropaste! Stali smo na mesto gde je bilo puno ljudi iz razloga jer je tada manja šansa da komarac krene baš na tebe. Svi su u plusu! Kad smo je prošli vodič nam je rekao da tursku granicu ne smemo fotografisati (jer mnogo ljudi to želi zbog njenog veličanstvenog izgleda) i da sačekamo u autobusu da nas pozove, jer su tu komarci još krvoločniji i organizovaniji. Autobusu ispred nas, takođe Argusovom, ljubazni Turci su izvadili svaki kofer i detaljno pregledali. To je tako dugo trajalo. Sva sreća pa nama nisu, jer bi to produžilo naše dugo putovanje za još jedan sat.

TURSKA! Odlični putevi. Sasvim druga priča. Primetio sam i mnogo radova na putevima, što znači da ih još proširuju i ulepšavaju. Kretali smo se velikom brzinom po mrklom mraku i vodič je najavio da ćemo za tri sata doći do Galipolja, gde ćemo trajektom preći Dardaneli. Pričao je kasnije i o istoriji tog predela. Najviše je pažnje posvetio bitci kod Galipolja u Prvom svetskom ratu gde su Britanci u ženji da proteraju Islam iz Evrope poraženi od Turaka. Razlog poraza jeste bila loša organizacija vojske kao i njen sastav. Naime, većinu vojske činili su vojnici iz britanskih kolonija. Baš je Australijance bilo briga da tuku neke Turke.

Stali smo. U potpunom mraku na nekom turskom putu. Vozači su izašli i počeli nešto da čačkaju. Kvar. Nešto curi, nešto se raspalo, pokidalo. Izašli smo napolje na svež vazduh. Vreme je bilo prijatno, a pogled na zvezde veličanstven. Nisam mogao glavu da spustim. Zvezde padalice šarale su nebo. Zaista divno. Došao je Vučko! Vučko je pas lutalica koji se tu nekako zatekao. Uprkos velikoj nervozi svih putnika i članova posade on je tu stajao pored nas i veselo mahao repom. Vozač je zvao nekog majstora da mu da uputstva šta da radi i nakon par časova autobus je ponovo proradio. Dali smo Vučku koju plazmu i nastavili naš put veoma umorni od besane noći. Dok je Sunce izviralo i širilo svoje zrake svi putnici su polako utonuli u san. Imao sam veliku želju da vidim more, ali je i mene san savladao. Probudio sam se na jedan minut dok smo se vozili trajektom, video more i mnogo srećan ponovo zaspao. Uspavani autobus ušunjao se u Aziju. Nakon osam sati puta od trajekta i jednom pauzom pristigosmo u Kušadasi.



Ekološka država

Kušadasi

Kušadasi, primorski gradić i veoma popularno letovalište na obali Egejskog mora. Nekada ribarsko naselje, a danas mesto koje broji 50.000 stanovnika, dok tokom letnje sezone u Kušadasiju boravi do milion turista. Ime Kušadasi grad dobija po puluostrvu na izlasku iz centra grada (Ostrvo golubova - tur. Guvercin Adasi). Ostrvo (tur. ada) i ptica (tur. kuš) su koreni ovog naziva.

Smestili smo se u hotel Melike koji se nalazi oko 2 km od samog centra grada, ali samo 50 m od najlepše plaže Kušadasija - Ladies beach. Dobili smo lepu sobu na trećem spratu sa čije se terase mogao videti i delić mora. Iz torbe smo izvadili samo kupaći i peškir i užuranim koracima uputili ka plaži.

Bila je nedelja. Dan kada veliki broj Turaka voli da dođe u Kušadasi i pomeša se sa još većim brojem turista. Plaža je bila krcata, ali nas ona nije zanimala. U vodi ima mesta za sve. Brzo smo se bućnuli u toplo more i osetili ukus soli.



Gužva - Ladies beach
Otišli smo na večeru u hotelski restoran koji se nalazi na krovu. Sa njega se pruža sjajan pogled na sam grad, ali i na plavu beskraj koja se tamo negde na horizontu stapa sa nebom.


Pogled iz restorana
Green beach

Sledećeg dana posetili smo zelenu plažu (Green beach). Ime je dobila po mnoštvu zelenila oko nje, ali i po zelenoj boji mora koju pruža svojim kupačima. Ona je dosta manja od ostalih plaža, pa samim tim ima i manje ljudi. Svojom tišinom pruža neki mir. Iako je na nekih desetak minuta pešačenja uzbrdo i nizbrdo, za razliku od Ladies beach-a koja nam je na pola minuta, svraćali smo na ovu plažu veoma rado još dosta puta.




Efes

Kada smo odlučili da ćemo letovati u Kušadasiju odmah smo odlučili i da ćemo posetiti drevni grad Efes, koji se nalazi veoma blizu. U cenu od 30 evra osim posete Efesu ulazile su i posete ostacima svetskog čuda - Artemidinog hrama kao i kući u kojoj je Devica Marija provela svoje poslednje dane života.

Artemidin hram


Hram posvećen boginji Artemidi nekada je bio jedna od najlepših građevina sveta. Danas se mogu videti samo po koji stub i mesto gde se nalazio. Podignut je oko 550 godina p.n.e. U noći 21. jula 356. godine p.n.e. čovek po imenu Herostratus je, u nameri da se proslavi i da njegovo ime ostane upamćeno, zapalio hram koji je sagoreo do temelja. Te iste noći rođen je Aleksandar Veliki. Istoričari kažu da te noći boginja nije bila u hramu jer je prisustvovala rođenju budućeg velikog vojskovođe. Tokom naredne dve decenije hram je obnovljen u čemu je pomogao i Aleksandar Makedonski. Kasnije su ga rušili razni narodi i civilizacije. Hrišćani takođe, jer nisu priznavali kult boginje Artemide.


Temelji Artemidinog hrama

Kauboj

Dvoglava roda

Tvrđava, džamija i bazilika apostola Jovana



Bogorodičina kuća

Nedaleko odatle, na samo deset minuta vožnje nalazi se kuća u kojoj je Bogorodica provela svoje poslednje dane života na Zemlji. Tu kuću pronašla je vizionarka Eni Ketrin Emerih, katolička Časna Sestra. Njoj se Bogorodica javila u snu i opisala ovo sveto mesto.

Turci su ceo taj ambijent dodatno sredili, pa samim tim on privlači ogromnu količinu turista, pa samim tim i nas. Pored pomenute kuće, odma niz stepenice, nalaze se tri česme. Ko pije vodu sa njih kaže se da će imati zdravlja (prva česma), ljubavi (druga česma) i para (treća česma). Pored njih se nalazi i još jedna česma sa koje se može piti voda a da se ne čeka u redu. Vodiči su nam rekli da je najbolje da u jednu flašu sipamo sa svake česme, da napravimo miks. Odmah pored nalazi se zid želja. To je ogroman zid za koji  je privezano milijardu maramica i papirića sa mnogobrojnim željama, koje se  ako dovoljno verujete i ostvaruju. Odmorili smo se još malo u debeloj hladovini pored zida i nastavili put drevnog grada, grada Efesa.


Kuća Bogorodičina

Zdravlje, ljubav i posao (sa desna na levo)

Zid želja i pile :)


Efes

Istorija kao istorija nije baš svima zanimljiva. Stoga ja neću pisati ništa o istoj već uputiti zainteresovane na par lepih stranica na kojima mogu saznati dosta toga o Efesu, a ispod okačiti naše slike.

Efes - Wiki
O Efesu (engleski)


Samo neke od slika:














Nakon duge ture, jeli smo najbolji sladoled na svetu. Bio je to ALGIDA MAGNUM sa duplim slojem cokolade i ukusom borovnice. Predobar. Ako neko zna gde ima da se kupi isti u Srbiji neka me kontaktira na mail!


Izlet brodićem

Osim posete drevnom gradu Efesu, uplatili smo još par mini ekskurzija. Jedna od njih bila je vožnja brodićem po zalivu. Posle doručka pokupio nas je klimatizovani autobus i odvezao do luke. Tamo nas je čekao veseli drveni brod (neću koristiti izraz brodić jer na ovo čudo može da stane pa čak i stotinak ljudi). Kapetan je bio veseo i nasmejan. Što i ne bi? Ima strava posao! Seli smo na donji deo broda, koji je bio u hladovini i isplovili. 






Nedaleko od nas, usidren u luci, nalazio se veliki - veličanstveni kruzer NAVIGATOR OF THE SEAS. 




Nakon sat vremena plovidbe, usidrili smo se na jednoj divnoj plaži. Brod je stao kod nekih stena pa smo morali malo da se pentramo po njima da bismo došli do plaže. More je bilo previse čisto. Sećam se da sam mogao da vidim dno na dubini od sigurno 6 - 7 metara.






Zajednička slika



 Kad smo se nakupali i nasunčali svi smo polako krenuli nazad na jahticu. Bilo je pravo osveženje sesti u hlad, zaploviti i uživati u besplatim sokićima dok nam se ručak sprema. Možda je zato što nisam ništa posebno očekivao, ali taj ručak je bio mnogo dobar!





Do povratka u Kušadasi stajali smo još na dva mesta, udaljena od plaže nekih 200 - 300 metara da se kupamo u vodi savršene čistoće, boje i temperature. U popodnevnim satima pristali smo u luku Kušadasija i otišli na buvljak. Buvljak je događaj u Kušadasiju. Samo jednom nedeljno se održava i tada je ceo grad na nogama. Ulice su blokirane za saobraćaj, gomila naroda postavlja tezge, a još više naroda uživa u kupovini po povoljnim (naravno nakon desetominutnog cenkanja, premišljanja i obostranog ubeđivanja) cenama. Tu sam sigurno potrošio 20% novca kojeg sam poneo na letovanje. Ali sam kupio puno stvari, za koje bih u Srbiji morao da izdvojim daleko više para.


Povratak u Kušadasi


Aqua park

Pomenuo sam da smo uzeli još neki izlet, e pa to je bio akva park u Kušadasiju. U samom mestu postoje dva velika akva parka. Svi su nam preporučili Aqua Fantsy park jer je bolje sređen i daleko bezbedniji od konkurencije. Karta košta 15 evra i važi ceo dan. Na ulazu se dobija kartica na koju uplacujete kredit i sa tim kreditom kupujete sve unutar parka (ručak koji će biti preko potreban od svih tobogana i pentranja po istima). Ormarići za stvari su besplatni i zaključavaju se. Privezak za ključ je narukvica i veoma je praktičan za nošenje naokolo.





Ceo kompleks akva parka je OGROMAN! U sklopu istog postoji i hotel čiji gosti, naravno, mogu da koriste sve tobogane i bazene za dž.

Smestili smo se na ležaljke u debeli lad i krenuli da obilazimo sve, u želji da sve probamo što pre. To smo i uradili. Vozali smo se svim živim toboganima, čak i nekim opasnim plavim što znaju da cepaju gaće ako ne podigneš guzu na vreme. Na sreću nismo imali taj problem. Pre svakog spuštanja postoje neki kontrolori koji ti skidaju sav nakit, satove, etc. pa poskidajte to pre no što krenete na vožnje. Akva park ko akva park, lud i nezaboravan.




Ubrao joj cvetic pa me ljubi :)





NAPOMENA: Na beli i plavi tobogan (skroz na vrhu parka za jednu osobu) ići samo ako ste veoma hrabri i spremni da slobodnim padom pod uglom od 90 stepeni padate par sekundi dok se ponovo ne pripojite sa toboganom!

U popodnevnim satima nas je pokupio bus i vratio do hotela. U sobi nas je dočekalo prijatno iznenađenje naše sobarice umetnice. Svaka joj čast!


Sobarica umetnica!


Uveče smo prošetali po obali i mazili jednog veselog i debelog psa na plaži u pesku. Režao je na nas kad smo odlazili, valjda iz ljubavi. Baš lep pas!